Ok, crtež možda zavarava ali tko iole pozna serijal Usagi Yojimbo zna da je antropomorfni crtež (životinjski likovi s ljudskim karakterima) tek naizgled dječji a zapravo popokriva ozbiljne teme i u stripovskom rangu je ekvivalent filmovima Akire Kurosawe. Priča o pokušaju širenja kršćanstva u feudalnom Japanu i kako se početno prihvaćanje stranačke novotarije (nova religija) pretvorilo u progon do smrti….podizane su kapije ispod kojih je na podu bila ikona križa – Fumi-e po kojoj se moralo ugazit, a ako se odbije slijedilo je mučenje i smrt jer bi se time dokazalo da ste katolik – KIRISHITAN. A pojava prijepisa biblije na japanskom je postala stvar radi koje se glava gubi….ujedno predivan citat – SAMO KNJIGA….ALI MOŽE IZMIJENITI NACIJU….Čestit vam Uskrs!!!!

Moje pjesme, moji snovi (1965)

Možda je pomalo neobično najavljivati ovakve stvari na ovome mjestu, ali dva su razloga zašto ipak. Prvi i daleko najvažniji je što je riječ o izuzetno čudesnom filmu, koji ni 55 godina od prvog prikazivanja ne gubi ništa na svom šarmu i čaroliju, što zbog uistinu vrhunskog DeLuxe kolora, predivnih pjesama (osobni favoriti Edelweiss – Runolist i My Favourite Things), možda i ponajviše zbog same priče, koja u svoj centar stavlja obitelj i zajedništvo. Ma koliko se to danas stavljalo u drugi plan, kao nebitno, zastarjelo, suvišno, nema toga koji neće osjetiti u čemu je tajna vječne mladosti ovoga filma, a sve poduprijeto vrhunskim izvedbama glumačkog ansambla, od onih najmanjih pa do najvećih.

Manje je poznat (i manje bitan) detalj kojeg volim istaknuti da je kapetan Baron Georg Johannes Ludwig Ritter von Trapp (kojeg u filmu tumači Christopher Plummer) rođeni Zadranin, koji je u doba prvog svjetskog rata kao podmorničar službovao u Puli te zbog iznimne hrabrosti i vještine bio višestruko odlikovan (uključujući i Viteški križ vojnog reda Marije Terezije). Odbivši staviti se na raspolaganje nacistima nakon Anschlussa (pripojenja Austrije Velikonjemačkom Reichu – de facto privremeno dokinuvši njenu državnost) s cijelom obitelji bježi prvo u Italiju, a zatim u SAD. Tako ide priča, film je u stanovitoj mjeri nadograđuje, a u kojoj mjeri provjerite slobodno, po prvi puta ili još jednom, 31.12. na HRT 1 u 13:48.